Dostojanstven život žena s invaliditetom je njihovo pravo, a ne povlastica

Temeljno ljudsko pravo svake osobe s invaliditetom pa tako i žene s invaliditetom je pravo na dostojanstven život, na obrazovanje, zaposlenje, zdravstvenu skrb, reproduktivna prava i obiteljski život, kulturni život na ravnopravnoj osnovi, a što jamči i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom. Međutim, statistički podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prikazuju stanje koje je daleko od konvencijskih načela. S danom 31. prosinca 2016. godine u RH ukupno je bilo 203 265 žena s invaliditetom s time da je starijih od 60 godina najviše i to 132 502 žene. Zaposlenjem odnosno primanjima svaka osoba stječe samostalnost pa tako bi trebale i žene s invaliditetom, međutim zaposleno ih je samo 6000, što je izrazito mali broj u odnosu na broj žena s invaliditetom koje su u radno aktivnoj dobi(od 20 do 64 godine-njih 82 050). Žene s invaliditetom su u pravilu nižeg stupnja obrazovanja koji ima za posljedicu i manje plaćena radna mjesta, primjerice trgovkinja, čistačica, frizerka, kuharica, polj. tehničarka, upravna referentica, NKV radnica, knjigoveža, daktilografkinja, koja su u pravilu zastupljena u većini županija RH. Kod onih žena s invaliditetom koje se i nalaze u svijetu rada, prisutni su problemi u smislu omalovažavanja s osnova invaliditeta, mobbinga,ne omogućavanja razumne prilagodbe i slično.
Obilježavajući Međunarodni dan žena Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom u suradnji sa SOIH-om i Centrom za ženske studije organizira skup na temu „Žene u svijetu rada“, koji će se održati na Tribini grada Zagreba, Kaptol 27, 9. ožujka 2017. s početkom u 10:00 sati. Posebna pozornost bit će posvećena položaju žena s invaliditetom u svijetu rada.
Nadalje, društvo često na ženu s invaliditetom gleda kroz prizmu invaliditeta, a ne kroz njenu rodnu ulogu i potrebe koje iz nje proizlaze. Podrška za emocionalnom potrebom, partnerskim vezama, briga o zdravlju, realizacija na privatnom i poslovnom aspektu su prirodne potrebe svake žene, a koje su često za žene s invaliditetom teško dostupne. Naime, za zdravlje svake žene kao i planiranje i kontroliranje trudnoće vrlo su važni ginekološki pregledi. Osim pristupačnog i educiranog medicinskog osoblja važna su i pomagala kojima se medicinsko osoblje služi u radu i to je prvenstveno bitno za žene s tjelesnim invaliditetom u pogledu prilagođenih ginekoloških stolova, kojih je na području RH nedovoljno.
Isto tako, rezultati provedenog istraživanja na temu „Majčinstvo i žene s invaliditetom“ su uznemirujući i ukazuju na to da Hrvatska, iako potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, ne prepoznaje ranjivost trudnica i majki s invaliditetom. Rezultati istraživanja podudarni su s iskustvima Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom po ovom pitanju te potvrđuju da sustavna podrška ženama s invaliditetom u ostvarivanju majčinstva i roditeljstva kao novim životnim ulogama, naročito u zdravstvenom sustavu – nedostaje.
Program obilježavanja se nalazi ovdje.