Zločin iz mržnje prema osobama s invaliditetom – seminari, 2016., 2015. i 2014.
Ovdje možete preuzeti vodič.
This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.
Osobe s invaliditetom su suprotno očekivanom izložene učestalom nasilju koje najčešće ne poprima obilježje kaznenih djela, ali znatno narušava njihovu kvalitetu života pa je potrebno prijaviti i reagirati i na te blaže oblike nasilja kao što su verbalni napadi, ruganje, ismijavanje, blaži oblici fizičkog nasilja ili uništavanje imovine.
Pokazatelji motivacije predrasudama su objektivne činjenice, okolnosti ili obrasci povezani s kaznenim djelom koji sami ili povezani s drugim činjenicama i okolnostima naznačuju da je počinitelj dijelom ili u cijelosti motiviran nekim oblikom predrasude.
Ti pokazatelji se u odnosu na osobe s invaliditetom odnose na korištenje uvredljivog govora (retardirani, invalid, bogalj, slijepac, itd.); prethodne incidente koji eskaliraju u težini i učestalosti; ponovljene napade; pretjerano nasilje; ciljanje pomagala (kolica, prilagođenih vozila i drugih pomagala za kretanje); počinitelji su često ‘prijatelji’, njegovatelji, poznanici, susjedi, itd.; više počinitelja koji ohrabruju glavnog počinitelja često snimajući mobilnim telefonima i šaljući slike prijateljima ili ih objavljuju na društvenim mrežama; lažne optužbe da je žrtva pedofil ili cinkaroš; okrutnost, ponižavajuće postupanje koje je vrlo često povezano s prirodom invaliditeta primjerice povezivanje očiju gluhoj osobe ili uništavanje pomagala za kretanje.
Ti pokazatelji se u odnosu na osobe s invaliditetom odnose na korištenje uvredljivog govora (retardirani, invalid, bogalj, slijepac, itd.); prethodne incidente koji eskaliraju u težini i učestalosti; ponovljene napade; pretjerano nasilje; ciljanje pomagala (kolica, prilagođenih vozila i drugih pomagala za kretanje); počinitelji su često ‘prijatelji’, njegovatelji, poznanici, susjedi, itd.; više počinitelja koji ohrabruju glavnog počinitelja često snimajući mobilnim telefonima i šaljući slike prijateljima ili ih objavljuju na društvenim mrežama; lažne optužbe da je žrtva pedofil ili cinkaroš; okrutnost, ponižavajuće postupanje koje je vrlo često povezano s prirodom invaliditeta primjerice povezivanje očiju gluhoj osobe ili uništavanje pomagala za kretanje.
Hrvatska se često navodi kao primjer dobre prakse kad se radi o zakonodavnom uređenju zločina iz mržnje zbog predrasuda prema invaliditetu. Međutim, u zakonodavstvu postoji neusklađenost paradigme invaliditeta utemeljene na ljudskim pravima i društvenom modelu invaliditeta i starog medicinskog modela. Upravo takvo zakonsko uređenje može biti jedan od razloga što u praksi dosad nijedan čin nasilja nad osobama s invaliditetom koji ima težinu kaznenog djela dosad nije okvalificiran kao zločin iz mržnje.
Članak 87., st. 21 Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17) definira zločin iz mržnje kao kazneno djelo (prijetnju, oštećenje tuđe stvari, nanošenje tjelesne ozljede ili drugo) počinjeno zbog nacionalnog ili etničkog podrijetla, spolnog opredjeljenja, invaliditeta ili spola žrtve. Kazneni zakon nadalje navodi da su kod odmjeravanja kazne sudovi obvezni takvo postupanje uzeti kao otegotnu okolnost ako Kaznenim zakonom nije već izričito propisano teže kažnjavanje.
Kod većine kaznenih djela kao što je to primjerice slučaj s kaznenim djelom prisile iz članka 138. osobe s invaliditetom obuhvaćene su dvostrukom zaštitom (unutar definicije zločina iz mržnje i posebno kao članovi tzv. ranjivih skupina kao što su djeca i trudnice): Čl. 138 Kazneno djelo prisile: progoni se po privatnoj tužbi, osim ako je počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s invaliditetom ili članu obitelji.
Ovakva zaštita osoba s invaliditetom odraz je stare paradigme invaliditeta prema kojoj su osobe s invaliditetom ranjive zbog svog invaliditeta, a ne zbog toga što im netko želi nauditi i svih drugih elemenata u okolini koji dovode do toga da ih počinitelj cilja kao žrtvu.
Praksa Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom pokazuje da su osobe s intelektualnim i psihičkim teškoćama, slijepe i gluhe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom i kroničnim bolestima svakodnevno izložene raznim oblicima nasilja (grubo postupanje s elementima zlostavljanja u bolnici, udaranje šakom na ulici, višestruki, učestali i ponavljajući verbalni napadi i drugi incidenti).
Takvo biranje žrtve zbog invaliditeta čini djelo zločinom iz mržnje. Prilikom istraživanja i procesuiranja takvih kaznenih djela potrebno je tražiti predrasude i pristranost, a ne eksplicitno izraženu mržnju.
Članak 87., st. 21 Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17) definira zločin iz mržnje kao kazneno djelo (prijetnju, oštećenje tuđe stvari, nanošenje tjelesne ozljede ili drugo) počinjeno zbog nacionalnog ili etničkog podrijetla, spolnog opredjeljenja, invaliditeta ili spola žrtve. Kazneni zakon nadalje navodi da su kod odmjeravanja kazne sudovi obvezni takvo postupanje uzeti kao otegotnu okolnost ako Kaznenim zakonom nije već izričito propisano teže kažnjavanje.
Kod većine kaznenih djela kao što je to primjerice slučaj s kaznenim djelom prisile iz članka 138. osobe s invaliditetom obuhvaćene su dvostrukom zaštitom (unutar definicije zločina iz mržnje i posebno kao članovi tzv. ranjivih skupina kao što su djeca i trudnice): Čl. 138 Kazneno djelo prisile: progoni se po privatnoj tužbi, osim ako je počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s invaliditetom ili članu obitelji.
Ovakva zaštita osoba s invaliditetom odraz je stare paradigme invaliditeta prema kojoj su osobe s invaliditetom ranjive zbog svog invaliditeta, a ne zbog toga što im netko želi nauditi i svih drugih elemenata u okolini koji dovode do toga da ih počinitelj cilja kao žrtvu.
Praksa Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom pokazuje da su osobe s intelektualnim i psihičkim teškoćama, slijepe i gluhe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom i kroničnim bolestima svakodnevno izložene raznim oblicima nasilja (grubo postupanje s elementima zlostavljanja u bolnici, udaranje šakom na ulici, višestruki, učestali i ponavljajući verbalni napadi i drugi incidenti).
Takvo biranje žrtve zbog invaliditeta čini djelo zločinom iz mržnje. Prilikom istraživanja i procesuiranja takvih kaznenih djela potrebno je tražiti predrasude i pristranost, a ne eksplicitno izraženu mržnju.
Više o aktivnostima u ovom području možete pogledati u nastavku:
Vodič za udruge osoba s invaliditetom, agencije za provedbu zakona, nacionalne ustanove za ljudska prava, medije i ostale zainteresirane strane. European Network on Independent Living studeni 2014. Autori vodiča i službeni partneri. Ovaj vodič izradili su:
European Network on Independent Living (www.enil.eu) European Network on Independent Living (Europska mreža za neovisno življenje – ENIL) sveeuropska je mreža za osobe s invaliditetom, s članovima širom Europe. ENIL je forum za sve osobe s invaliditetom, udruge za neovisno življenje i njihove suradnike bez invaliditeta, otvoren za sve teme o neovisnom življenju osoba s invaliditetom. ENIL predstavlja pokret osoba s invaliditetom za ljudska prava i društvenu inkluziju koja se temelji na solidarnosti, međusobnoj potpori, deinstitucionalizaciji, demokraciji, samopredstavljanju i samoodređenju. Dodatne informacije pronađite na: www.enil.eu
European Network on Independent Living (www.enil.eu) European Network on Independent Living (Europska mreža za neovisno življenje – ENIL) sveeuropska je mreža za osobe s invaliditetom, s članovima širom Europe. ENIL je forum za sve osobe s invaliditetom, udruge za neovisno življenje i njihove suradnike bez invaliditeta, otvoren za sve teme o neovisnom življenju osoba s invaliditetom. ENIL predstavlja pokret osoba s invaliditetom za ljudska prava i društvenu inkluziju koja se temelji na solidarnosti, međusobnoj potpori, deinstitucionalizaciji, demokraciji, samopredstavljanju i samoodređenju. Dodatne informacije pronađite na: www.enil.eu
Službeni partner: Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Republike Hrvatske ( www.posi.hr ) Opseg i način rada Ureda temelji se na Zakonu o pučkom pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Primarni zadaci Ureda uključuju praćenje provedbe mjera iznesenih u Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2007.-2015., Akcijskom planu Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: Poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006.-2015. i u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom.
Ovaj vodič je napisao Miro Griffiths, a uredila Ines Bulić. European Network on Independent Living (ENIL) se zahvaljuje gđi Anki Slonjšak, Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj i gđi Branki Meić Salie, iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, kao i gđi Joanni Perry, iz OESS – Ureda za demokratske institucije i ljudska prava, na dragocjenim komentarima i prijedlozima prilikom izrade vodiča.
Prijevod: Morana Zibar
Prijevod: Morana Zibar
Nastavno na 2016., i tijekom 2017. godine u organizaciji Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i županijskim komorama organizirano je niz stručnih skupova pod nazivom Zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom – prilika, a ne namet. Navedena suradnja provodila se u županijama kroz organizirane edukacije poslodavaca na temu zapošljavanja osoba s invaliditetom kako bi se doprinijelo porastu broja zaposlenih osoba s invaliditetom. U dogovoru s predstavnikom Hrvatske gospodarske komore Davorkom Vidovićem i područnim županijskim komorama tijekom 2016. godine održano je šest, a tijekom 2017. godine četrnaest skupova. Skupove su popratili lokalni mediji.
Cilj skupova je bio zajedničkim dijalogom i razmjenom iskustava rasvijetliti izazove zapošljavanja osoba s invaliditetom kroz primjere dobre prakse i pomoći poslodavcima da osobe s invaliditetom doživljavaju kao priliku svom poslovanju. Neka od pitanja na koja smo željeli dobiti odgovor na skupu bila su: Koji su izazovi i mogućnosti u zapošljavanju i radu osoba s invaliditetom iz pozicije poslodavaca i osoba s invaliditetom? Zašto je za podizanje konkurentnosti važno zapošljavati osobe s invaliditetom? Koji su problemi pri zapošljavanju i radu osoba s invaliditetom i kako ih prevladati? Kakvi poticaji su osigurani i kako ih ostvariti? Kakve su mogućnosti za radnike kod kojih dođe do smanjenja radnih sposobnosti? Kako ispuniti kvotu, dobiti novčanu nagradu i što su to zamjenske kvote?
2017. godine predavači na skupovima bili su Dario Karačić i Antonio Matković iz Instituta za razvoj tržišta rada s temom Zašto je za podizanje konkurentnosti važno zapošljavati osobe s invaliditetom, Natalija Krajnović iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom s temom Kvote i poticaji Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i usluge Centra za profesionalnu rehabilitaciju, Marijana Grgin iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje govorila je o Iskustvima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u zapošljavanju osoba s invaliditetom i Ana Jakovina iz Financijske agencije, s predavanjem o dobroj praksi Financijske agencije u zapošljavanju osoba s invaliditetom i osiguravanju razumne prilagodbe na radnom mjestu.
Mišljenje Ureda pravobraniteljice: Oko četiristo poslodavaca diljem Hrvatske je sudjelovalo na skupovima, no mišljenja smo da je s obzirom na važnost teme i zajedničke interese na tržištu rada, taj odaziv mogao biti znatno veći u odnosu na broj upućenih poziva. Ciljani skupovi poput ovih pridonose promicanju priznavanja vještina, stvarnih vrijednosti i sposobnosti osoba s invaliditetom te njihovom doprinosu na radnom mjestu i tržištu rada. Budući da se radi o zajedničkim interesima, uloga poslodavaca je ključna u stvaranju pozitivne klime za zapošljavanje osoba s invaliditetom i rušenje predrasuda, stoga pozivamo poslodavce da se odazivaju na edukacije i radionice o ovoj temi.
Mišljenje Ureda pravobraniteljice: Oko četiristo poslodavaca diljem Hrvatske je sudjelovalo na skupovima, no mišljenja smo da je s obzirom na važnost teme i zajedničke interese na tržištu rada, taj odaziv mogao biti znatno veći u odnosu na broj upućenih poziva. Ciljani skupovi poput ovih pridonose promicanju priznavanja vještina, stvarnih vrijednosti i sposobnosti osoba s invaliditetom te njihovom doprinosu na radnom mjestu i tržištu rada. Budući da se radi o zajedničkim interesima, uloga poslodavaca je ključna u stvaranju pozitivne klime za zapošljavanje osoba s invaliditetom i rušenje predrasuda, stoga pozivamo poslodavce da se odazivaju na edukacije i radionice o ovoj temi.
U svakom slučaju, tijekom rasprava koje su uslijedile po završetku izlaganja, imali smo prilike saznati o problemima, prijedlozima za poboljšanje te iskustvima osoba s invaliditetom i poslodavaca. Zahvaljujući održanim skupovima, pravobraniteljica je uputila konkretne prijedloge za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom na tržištu rada i razvijanje novih suradnji s ključnim institucijama, kao i zakonske prijedloge putem e-Savjetovanja.
Tijekom rasprava se, između ostalog, učestalo govorilo i o problemima vezano za poslove s posebnim uvjetima rada. Prema odredbi članka 2. st. 6. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osobe s invaliditetom (˝Narodne novine˝, br. 44/14 i 02/15) poslodavac koji smatra da se na određeno radno mjesto zbog posebnih uvjeta rada ne mogu zaposliti osobe s invaliditetom i da se isto treba izuzeti iz ukupnog broja radnih mjesta na temelju kojih se utvrđuje kvota, dužan je zatražiti suglasnost Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. Iz perspektive poslodavaca, problem se pojavljuje u situacijama kada poslodavac nema suglasnost za izuzimanje određenih radnih mjesta iz ukupnog broja radnih mjesta na temelju kojih se utvrđuje kvota, a ne može na isto zaposliti osobu s invaliditetom, jer osoba nema uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za te poslove. Osobe s invaliditetom se često pritužuju na ovaj problem iz perspektive potencijalnog ili trenutnog zaposlenika na konkretnom radnom mjestu s posebnim uvjetima rada jer se u tom slučaju ne mogu zaposliti odnosno prijeti im otkaz. Možemo li određene poslove s posebnim uvjetima rada razumno prilagoditi konkretnoj osobi s invaliditetom na način da ona u skladu sa zahtjevima zaštite na radu sigurno obavlja svoj posao, a da poslovi tog radnog mjesta i dalje budu kvalitetno izvršavani prema uputama poslodavca? S ciljem povećanja zapošljivosti osoba s invaliditetom i smanjenja broja osobno uvjetovanih otkaza, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom je inicirala sastanke s predstavnicima Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu kako bi ukazala na problem s kojim se susreću osobe s invaliditetom. Budući da isto prepoznaju i predstavnici ovog zavoda, dogovoreno je da pokrenemo inicijativu izmjena zakonskih propisa i usklađivanja nadležnosti Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom kako bi se približili ovi sustavi i isključilo mogućnost postojanja suprotnih procjena za konkretna radna mjesta.
Jedno od najčešćih pitanja tijekom održavanja stručnih skupova od strane poslodavaca odnosilo se na nemogućnost upisa zaposlene osobe s invaliditetom u Očevidnik zaposlenih osoba pri HZMO-u. Za takve slučajeve, primjenjuje se odredba čl. 8. st. 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja Očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom (˝Narodne novine˝, br. 44/14, 97/14 i 02/15) koja kaže da osiguranici koji nisu navedeni u čl. 4. točka 1. do 12. ovoga Pravilnika (dakle, oni koji nemaju po ovim osnovama dokaz o invaliditetu), za potrebe upisa u Očevidnik, moraju imati uvjerenje o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 13. Pravilnika, u Očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom upisuje se i osoba koja joj je utvrđen invaliditet u odnosu na rad, bez obzira na vrstu i stupanj, temeljem uvjerenja ZOSI-ja. Na mrežnim stranicama ZOSI-ja navodi se: u postupku utvrđivanja invaliditeta u odnosu na rad procjenjuje se funkcioniranje pojedinca, poteškoće i prepreke, te potrebe vezane uz zapošljavanje s obzirom na zdravstvene karakteristike osobe i čimbenike okoline. Procjena se provodi samo za one osobe s invaliditetom koje ne mogu ostvariti upis u Očevidnik ni po jednoj drugoj osnovi iz članka 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja Očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom. Zaposlene osobe podnose zahtjev za utvrđivanje invaliditeta u odnosu na rad nadležnom centru za profesionalnu rehabilitaciju, u kojem se mogu i informirati o uvjetima procjene. Nezaposlene osobe podnose zahtjev za utvrđivanje invaliditeta u odnosu na rad ZOSI-ju. Procjenu invaliditeta u odnosu na rad provode centri za profesionalnu rehabilitaciju. Na temelju pozitivnog nalaza i mišljenja, ZOSI izdaje Uvjerenje o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad koje se dostavlja podnositelju zahtjeva i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo radi evidencije u Registru o osobama s invaliditetom. Više na mrežnim stranicama ZOSI-ja http://www.zosi.hr/zavod/rehabilitacija/.
Jedno od najčešćih pitanja tijekom održavanja stručnih skupova od strane poslodavaca odnosilo se na nemogućnost upisa zaposlene osobe s invaliditetom u Očevidnik zaposlenih osoba pri HZMO-u. Za takve slučajeve, primjenjuje se odredba čl. 8. st. 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja Očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom (˝Narodne novine˝, br. 44/14, 97/14 i 02/15) koja kaže da osiguranici koji nisu navedeni u čl. 4. točka 1. do 12. ovoga Pravilnika (dakle, oni koji nemaju po ovim osnovama dokaz o invaliditetu), za potrebe upisa u Očevidnik, moraju imati uvjerenje o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 13. Pravilnika, u Očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom upisuje se i osoba koja joj je utvrđen invaliditet u odnosu na rad, bez obzira na vrstu i stupanj, temeljem uvjerenja ZOSI-ja. Na mrežnim stranicama ZOSI-ja navodi se: u postupku utvrđivanja invaliditeta u odnosu na rad procjenjuje se funkcioniranje pojedinca, poteškoće i prepreke, te potrebe vezane uz zapošljavanje s obzirom na zdravstvene karakteristike osobe i čimbenike okoline. Procjena se provodi samo za one osobe s invaliditetom koje ne mogu ostvariti upis u Očevidnik ni po jednoj drugoj osnovi iz članka 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja Očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom. Zaposlene osobe podnose zahtjev za utvrđivanje invaliditeta u odnosu na rad nadležnom centru za profesionalnu rehabilitaciju, u kojem se mogu i informirati o uvjetima procjene. Nezaposlene osobe podnose zahtjev za utvrđivanje invaliditeta u odnosu na rad ZOSI-ju. Procjenu invaliditeta u odnosu na rad provode centri za profesionalnu rehabilitaciju. Na temelju pozitivnog nalaza i mišljenja, ZOSI izdaje Uvjerenje o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad koje se dostavlja podnositelju zahtjeva i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo radi evidencije u Registru o osobama s invaliditetom. Više na mrežnim stranicama ZOSI-ja http://www.zosi.hr/zavod/rehabilitacija/.
Više o izlaganjima možete pogledati u slijedećim prezentacijama: