This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.





Osobe s invaliditetom su suprotno očekivanom izložene učestalom nasilju koje najčešće ne poprima obilježje kaznenih djela, ali znatno narušava njihovu kvalitetu života pa je potrebno prijaviti i reagirati i na te blaže oblike nasilja kao što su verbalni napadi, ruganje, ismijavanje, blaži oblici fizičkog nasilja ili uništavanje imovine.
Ti pokazatelji se u odnosu na osobe s invaliditetom odnose na korištenje uvredljivog govora (retardirani, invalid, bogalj, slijepac, itd.); prethodne incidente koji eskaliraju u težini i učestalosti; ponovljene napade; pretjerano nasilje; ciljanje pomagala (kolica, prilagođenih vozila i drugih pomagala za kretanje); počinitelji su često ‘prijatelji’, njegovatelji, poznanici, susjedi, itd.; više počinitelja koji ohrabruju glavnog počinitelja često snimajući mobilnim telefonima i šaljući slike prijateljima ili ih objavljuju na društvenim mrežama; lažne optužbe da je žrtva pedofil ili cinkaroš; okrutnost, ponižavajuće postupanje koje je vrlo često povezano s prirodom invaliditeta primjerice povezivanje očiju gluhoj osobe ili uništavanje pomagala za kretanje.
Članak 87., st. 21 Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17) definira zločin iz mržnje kao kazneno djelo (prijetnju, oštećenje tuđe stvari, nanošenje tjelesne ozljede ili drugo) počinjeno zbog nacionalnog ili etničkog podrijetla, spolnog opredjeljenja, invaliditeta ili spola žrtve. Kazneni zakon nadalje navodi da su kod odmjeravanja kazne sudovi obvezni takvo postupanje uzeti kao otegotnu okolnost ako Kaznenim zakonom nije već izričito propisano teže kažnjavanje.
Kod većine kaznenih djela kao što je to primjerice slučaj s kaznenim djelom prisile iz članka 138. osobe s invaliditetom obuhvaćene su dvostrukom zaštitom (unutar definicije zločina iz mržnje i posebno kao članovi tzv. ranjivih skupina kao što su djeca i trudnice): Čl. 138 Kazneno djelo prisile: progoni se po privatnoj tužbi, osim ako je počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s invaliditetom ili članu obitelji.
Ovakva zaštita osoba s invaliditetom odraz je stare paradigme invaliditeta prema kojoj su osobe s invaliditetom ranjive zbog svog invaliditeta, a ne zbog toga što im netko želi nauditi i svih drugih elemenata u okolini koji dovode do toga da ih počinitelj cilja kao žrtvu.
Praksa Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom pokazuje da su osobe s intelektualnim i psihičkim teškoćama, slijepe i gluhe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom i kroničnim bolestima svakodnevno izložene raznim oblicima nasilja (grubo postupanje s elementima zlostavljanja u bolnici, udaranje šakom na ulici, višestruki, učestali i ponavljajući verbalni napadi i drugi incidenti).
Takvo biranje žrtve zbog invaliditeta čini djelo zločinom iz mržnje. Prilikom istraživanja i procesuiranja takvih kaznenih djela potrebno je tražiti predrasude i pristranost, a ne eksplicitno izraženu mržnju.
Više o aktivnostima u ovom području možete pogledati u nastavku:
European Network on Independent Living (www.enil.eu) European Network on Independent Living (Europska mreža za neovisno življenje – ENIL) sveeuropska je mreža za osobe s invaliditetom, s članovima širom Europe. ENIL je forum za sve osobe s invaliditetom, udruge za neovisno življenje i njihove suradnike bez invaliditeta, otvoren za sve teme o neovisnom življenju osoba s invaliditetom. ENIL predstavlja pokret osoba s invaliditetom za ljudska prava i društvenu inkluziju koja se temelji na solidarnosti, međusobnoj potpori, deinstitucionalizaciji, demokraciji, samopredstavljanju i samoodređenju. Dodatne informacije pronađite na: www.enil.eu
Prijevod: Morana Zibar
Mišljenje Ureda pravobraniteljice: Oko četiristo poslodavaca diljem Hrvatske je sudjelovalo na skupovima, no mišljenja smo da je s obzirom na važnost teme i zajedničke interese na tržištu rada, taj odaziv mogao biti znatno veći u odnosu na broj upućenih poziva. Ciljani skupovi poput ovih pridonose promicanju priznavanja vještina, stvarnih vrijednosti i sposobnosti osoba s invaliditetom te njihovom doprinosu na radnom mjestu i tržištu rada. Budući da se radi o zajedničkim interesima, uloga poslodavaca je ključna u stvaranju pozitivne klime za zapošljavanje osoba s invaliditetom i rušenje predrasuda, stoga pozivamo poslodavce da se odazivaju na edukacije i radionice o ovoj temi.
Jedno od najčešćih pitanja tijekom održavanja stručnih skupova od strane poslodavaca odnosilo se na nemogućnost upisa zaposlene osobe s invaliditetom u Očevidnik zaposlenih osoba pri HZMO-u. Za takve slučajeve, primjenjuje se odredba čl. 8. st. 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja Očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom (˝Narodne novine˝, br. 44/14, 97/14 i 02/15) koja kaže da osiguranici koji nisu navedeni u čl. 4. točka 1. do 12. ovoga Pravilnika (dakle, oni koji nemaju po ovim osnovama dokaz o invaliditetu), za potrebe upisa u Očevidnik, moraju imati uvjerenje o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 13. Pravilnika, u Očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom upisuje se i osoba koja joj je utvrđen invaliditet u odnosu na rad, bez obzira na vrstu i stupanj, temeljem uvjerenja ZOSI-ja. Na mrežnim stranicama ZOSI-ja navodi se: u postupku utvrđivanja invaliditeta u odnosu na rad procjenjuje se funkcioniranje pojedinca, poteškoće i prepreke, te potrebe vezane uz zapošljavanje s obzirom na zdravstvene karakteristike osobe i čimbenike okoline. Procjena se provodi samo za one osobe s invaliditetom koje ne mogu ostvariti upis u Očevidnik ni po jednoj drugoj osnovi iz članka 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja Očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom. Zaposlene osobe podnose zahtjev za utvrđivanje invaliditeta u odnosu na rad nadležnom centru za profesionalnu rehabilitaciju, u kojem se mogu i informirati o uvjetima procjene. Nezaposlene osobe podnose zahtjev za utvrđivanje invaliditeta u odnosu na rad ZOSI-ju. Procjenu invaliditeta u odnosu na rad provode centri za profesionalnu rehabilitaciju. Na temelju pozitivnog nalaza i mišljenja, ZOSI izdaje Uvjerenje o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad koje se dostavlja podnositelju zahtjeva i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo radi evidencije u Registru o osobama s invaliditetom. Više na mrežnim stranicama ZOSI-ja http://www.zosi.hr/zavod/rehabilitacija/.
Više o izlaganjima možete pogledati u slijedećim prezentacijama: