15. okrugli stol za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom

Dana 28. rujna u Zagrebu, tradicionalno petnaesti put održan je Okrugli stol za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom na temu: “Knjižnične usluge za osobe s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama”. Uz organizatore, Hrvatsko knjižničarsko društvo, na skupu su izlagali Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, predstavnici udruga te međunarodni gosti iz Srbije. U drugom dijelu predstavnici obrazovnih i ustanova socijalne skrbi istaknuli su primjere pozitivne prakse. U svom izlaganju na temu Položaj i prava osoba s intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom, savjetnica Meić Salie, istaknula je statističke podatke, položaj osoba s intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom s posebnim osvrtom na život u instituciji i poštivanje prava sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom te je između ostalog navela sljedeće:

Prema Hrvatskom registru osoba s invaliditetom, 25 % od 511 850 osoba s invaliditetom koliko je evidentirano u Registru su osobe s psihosocijalnim ili mentalnim invaliditetom (duševnim smetnjama prema važećem zakonodavstvu odnosno psihičkim teškoćama). Osoba s intelektualnim teškoćama ima 5 %. Donedavno se u zakonima i drugim službenim dokumentima za njih koristio naziv osobe s mentalnom retardacijom koji je napušten zbog svog pogrdnog i stigmatizirajućeg značenja.

Više od 10 000 osoba s invaliditetom u RH danas živi u institucijama. Više od polovice njih su osobe s psihosocijalnim invaliditetom. U institucijama, lišeni slobode, a bez da su počinili neko kazneno djelo, provedu uglavnom cijeli svoj život, bez prava na privatnost i bilo koji osobni izbor. Sustavno izdvajanje osoba s invaliditetom u institucije jer im nije osigurana podrška odnosno usluge da bi mogli živjeti u zajednici predstavlja njihovu diskriminaciju, odnosno segregaciju te je protivno načelima poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom i obvezama koje je država preuzela ratifikacijom Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

Konvencija također nalaže da sve osobe s invaliditetom imaju pravo na poslovnu sposobnost i osiguravanje podrške za njezino uživanje. Unatoč tome, u Hrvatskoj je i dalje na snazi sustav zamjenskog odlučivanja kojim se osobe s invaliditetom lišava poslovne sposobnosti i imenuje im se skrbnik. Preko 16 000 osoba je lišeno poslovne sposobnosti, a 90 % njih u potpunosti čime su doživjeli građansku smrt i prestali postojati pred zakonom.

Rezultati istraživanja o poštivanju ljudskih prava osoba s intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom smještenim u udomiteljskim obiteljima i obiteljskim domovima koje je proveo Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom ukazali su na zabrinjavajuće kršenje njihovih prava na zdravlje, pristup informacijama, slobodu kretanja, poštivanje dostojanstva, osobne autonomije, privatnosti, neovisno življenje i uključenost u zajednicu. Pravo na neovisan život u zajednici podrazumijeva mogućnost osobe s invaliditetom da izabere mjesto boravka, s kim i kako će živjeti, da nije obvezna živjeti bilo kojim nametnutim načinom života; da ima pristup uslugama od strane službi podrške za život u vlastitom domu i za uključenost u zajednicu, te za sprječavanje izolacije ili segregacije od zajednice.

Širenje lepeze usluga u zajednici preduvjet je neovisnog i aktivnog sudjelovanja u životu zajednice i realizacije ljudskih prava (prava na rad, obrazovanje, mobilnost i dr.). Od posebne je važnosti otvaranje usluga koje su dostupne općoj populaciji kao što su knjižnične usluge i osobama s invaliditetom uz osiguravanje različitih oblika potrebne podrške i prilagodbi posebno u vidu pristupačnih informacija i tiskanih sadržaja.