Stručni skup o zapošljavanju osoba s invaliditetom

Stručni skup o zapošljavanju osoba s invaliditetom

29. svibnja 2018.Kategorije: Novosti

Stručni skup o zapošljavanju osoba s invaliditetom

Hrvatski savez udruga invalida rada organizirao je 29. svibnja stručni skup na temu zapošljavanja osoba s invaliditetom. U uvodnom dijelu, osim izvršnog direktora g. Leke Sokolaja, izlaganja su održale Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe invaliditetom, predstavnice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Stručni skup bio je namijenjen predsjednicima 35 temeljnih udruga invalida rada iz cijele Hrvatske. Pravobraniteljica je održala predavanje na temu diskriminacije osoba s invaliditetom na tržištu rada u Republici Hrvatskoj.

U svom izlaganju pravobraniteljica je istaknula sljedeće:
„Konvencija o pravima osoba s invaliditetom odredbom čl. 27. posebnu pozornost posvećuje pravu na rad na ravnopravnoj osnovi s drugima, precizirajući da navedeno uključuje pravo na mogućnost zarađivanja za život od rada, slobodno odabranog ili prihvaćenog na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, uključujuće i dostupno osobama s invaliditetom. Uz određene pomake na ovom području i primjere koji su pozitivni odraz odredbe čl. 27. Konvencije, kroz obraćanja stranaka ovom Uredu vidljivo je da se osobe s invaliditetom i dalje u velikoj mjeri suočavaju s raznim preprekama te kršenjem njihovih prava prilikom provođenja postupaka zapošljavanja i tijekom radnog vijeka.

Kao i tijekom 2016. godine, pritužbe stranaka u 2017. odnosile su se uglavnom na: provođenje postupaka zapošljavanja odnosno natječaja/oglasa, uskratu prava prednosti pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima, potrebu za razumnom prilagodbom odnosno na uskratu iste pri zapošljavanju i na radnom mjestu, te na druge oblike diskriminacije osnovom invaliditeta pri zapošljavanju i na radnom mjestu. Područje zapošljavanja i rada je jedno od pet područja najčešćih pritužbi ovom uredu pa su tako u 2017. godini zaprimljene 253 pritužbe. Velik broj pritužbi i upita tijekom 2017. godine bili su oni koji su se odnosili upravo na potrebu za razumnom prilagodbom odnosno na uskratu iste pri zapošljavanju i na radnom mjestu.

Konvencija obvezuje države članice na osiguranje prihvatljive prilagodbe na radnom mjestu. Navedenu obvezu u skladu s Konvencijom i Direktivom Vijeća o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja sadrže odredbe Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i Zakona o suzbijanju diskriminacije. Razumna prilagodba znači potrebnu i odgovarajuću prilagodbu i podešavanja, koja ne predstavljaju neproporcionalno ili neprimjereno opterećenje, da bi se u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno, osobama s invaliditetom osiguralo ravnopravno uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na ravnopravnoj osnovi s drugima. Propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, osigura razumna prilagodba na način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti predstavlja diskriminaciju.

Prema Zakonu o pravobranitelju za osobe s invaliditetom, pravobranitelj skrbi o suzbijanju svih oblika diskriminacije na osnovi invaliditeta. Sukladno ovlastima iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, ispituje pojedinačne prijave i poduzima radnje iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminirane osobe. Također, uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja, budući da su sudski postupci često skupi i dugotrajni.

Svake godine u Izvješću o radu opisujemo slučajeve diskriminacije pri zapošljavanju i na radnom mjestu. Zašto opisujemo slučajeve iz prakse našeg Ureda? Svjesni smo da je diskriminacija na osnovi invaliditeta u postupcima zapošljavanja i na radnom mjestu i dalje, nažalost, svakodnevna pojava. Slučajeva diskriminacije na osnovi invaliditeta u ovom području ima daleko više nego što se prijavljuje. Razlozi za to su razni. Osim straha od viktimizacije, iz obraćanja stranaka zaključujemo da se diskriminacija često ni ne prepoznaje kao takva. Mnogi primjeri ukazuju da nemjerljivu razliku za osobu čini postojanje svijesti da određeno postupanje predstavlja diskriminaciju te da je neprihvatljivo. Kroz primjere iz prakse, nastojimo javnosti približiti zakonodavne odredbe kojima se uređuju prava osoba s invaliditetom i njihova zaštita. Također nastojimo pridonijeti prepoznavanju i češćem prijavljivanju štetnih postupanja prema osobama s invaliditetom. Smatramo da je poticajno pokazati i pozitivne primjere iz prakse, kako bismo ih tamo gdje će to biti potrebno primijenili s ciljem promicanja jednakosti.

Osobe s invaliditetom se u svijetu rada suočavaju s mnogim preprekama koje ih onemogućuju da svoje radne zadatke izvršavaju neometano u odnosu na ostale zaposlenika, kao i onima koje ih onemogućuju da uopće pristupe svom radnom mjestu ili postupku testiranja. To znaci da poslodavac, ali i potencijalni poslodavac, mora ukloniti prepreke (ne samo fizičke barijere) koristeći razumnu prilagodbu. Razumna prilagodba bi bila npr. prilagođavanje prostora i opreme, mijenjanje obrazaca radnog vremena, preraspodjela zadataka, osiguravanje dodatnih usavršavanja, osiguranje čitača ili tumača, osiguravanje nadzora ili druge podrške i slično.

Poslodavac mora osigurati onu prilagodbu koja je razumna. Različiti faktori utječu na okolnost hoće li se određena prilagodba smatrati razumnom. Procjena što je razumno mora biti objektivna, a ne stvar osobnog stava poslodavca ili osobe s invaliditetom. Kada razmatra hoće li se neka prilagodba smatrati razumnom, poslodavac može razmotriti različite faktore, npr. koliko učinkovita će biti planirana promjena za osobu s invaliditetom, praktičnost, trošak, veličinu poslodavca i financijske mogućnosti, mogućnost dobivanja državnih poticaja i slično. Nadalje, prilagodbe moraju učinkovito uklanjati barijere i neravnopravnost na radnom mjestu. Različite osobe trebaju različite prilagodbe, čak i u slučaju kada imaju ista ili slična oštećenja. Ponekad će biti potrebno napraviti više preinaka i podešavanja kako bi se uklonile ili smanjile prepreke, međutim, poslodavac to možda neće biti u mogućnosti prepoznati. Stoga je nužno da poslodavac i zaposlenik, osoba s invaliditetom, surađuju kako bi se identificirale prepreke i iste uspješno uklonile. U pronalaženju odgovarajućih rješenja u kontekstu razumne prilagodbe, možda će biti potrebno potražiti stručnu pomoć. U tom slučaju preporučujemo obratiti se centrima za profesionalnu rehabilitaciju, budući da je jedna od usluga koje pružaju – Analiza određenog radnog mjesta i radnog okruženja.

Primjećujemo i ove godine, da se osobe s invaliditetom, nakon što se prituže na diskriminaciju, često predomisle i inzistiraju da se po njihovoj pritužbi ne postupa. Kao razloge za takve odluke često ističu da se ne žele nikome zamjerati, da dolaze iz malih sredina u kojima se svi poznaju te da bi se pokretanjem postupka pred institucijom ili sudom za njih pročulo, da će si na taj način zatvoriti vrata kod drugih poslodavca itd. Često smatraju, ako i uspiju u postupku, da će ih radna sredina dočekati nenaklonjeno. Nakon što se odvaže na taj korak, učestala je pojava da poslodavci njihove pritužbe ne shvaćaju ozbiljno pa stoga ni ne pristupaju ozbiljno rješavanju problema (lažna obećanja, delegiranje rješavanja problema na rukovoditelje koji uopće nisu upoznati s problemom, katkad ni sa samim zaposlenikom s invaliditetom i slično). Nedostatak svijesti o kršenju prava i volje za rješavanje problema kod poslodavca kojem se osoba s invaliditetom obratila za pomoć, cjelokupnu situaciju na radnom mjestu za osobu čini još težom. Osobe s invaliditetom u takvim slučajevima često navode da je njihov slučaj beznadan, nerješiv, da nema smisla ni pokušavati jer nadređeni ne razumije i slično. Posljedica ovakvog pristupa poslodavca je ta da osoba s invaliditetom i dalje ostaje žrtva diskriminacije. Moramo razumjeti da je žrtvi diskriminacije, često kao i kod žrtava mobinga, teško napraviti prvi korak u smjeru zaštite svojih prava. Kada se ipak odluče na taj korak, primjećujemo da se osobe s invaliditetom dulje vremena pripremaju (i ohrabruju!) kako bi argumentirano pojasnile probleme s kojima se susreću na radnom mjestu, prepreke na koje svakodnevno nailaze i predložile rješenje. Kada naiđu na apsolutno nerazumijevanje za njihov problem, u potpunosti je razumljivo njihovo razočaranje i osjećaj bespomoćnosti. Moramo biti svjesni da su to upravo najčešći slučajevi u kojima osobe s invaliditetom, nažalost, i dalje ostaju u nepromijenjenoj situaciji te svakodnevno trpe diskriminaciju na radnom mjestu.

S obzirom da uskrata razumne prilagodbe predstavlja diskriminaciju i da ista predstavlja preduvjet ravnopravnosti na radnom mjestu, predložili smo preciznije u zakonskim odredbama urediti pojam razumne prilagodbe s naglaskom da razumna prilagodba obuhvaća obvezu prilagodbe radnog mjesta, uvjeta rada i organizacije rada od strane poslodavca. Razumna prilagodba obuhvaća ne samo arhitektonske ili tehničke prilagodbe, već će to češće biti prilagodbe koje se odnose na uvjete i organizaciju rada (npr. rad od kuće, mijenjanje obrazaca radnog vremena, preraspodjelu zadataka, osiguravanje dodatnih treninga i drugo). Također smo predložili propisati obvezu osiguravanja razumne prilagodbe već pri samom testiranju i/ili intervjuu u okviru natječajnog postupka, jer iz pritužbi osoba s invaliditetom proizlazi da već u ovaj fazi nailaze na zapreke za pristup tržištu rada. Navedeni prijedlozi su prihvaćeni putem donošenja izmjena i dopuna Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i stupili su na snagu početkom svibnja ove godine.“

Podijelite ovu objavu s drugima: