Savjetnica pravobraniteljice pozdravila sudionike međunarodnog stručnog savjetovanja o Ugovoru iz Marakeša

Stručno savjetovanje je održano u organizaciji Hrvatske knjižnica za slijepe, Hrvatskog saveza slijepih i Hrvatskog knjižničarskog društva 10. svibnja u Gradskoj knjižnici Zagreb. Govorilo se o važnosti Ugovora iz Marakeša za osobe kojima standardni tisak nije čitljiv i njegovoj važnosti za knjižnice koje će sukladno izmjenama Zakona o autorskim i srodnim pravima biti jedne od ovlaštenih subjekata za posudbu naslova u prilagođenom obliku. Zakon čije su izmjene prošle proceduru savjetovanja sa zainteresiranom javnošću upućuje su u Vladinu i potom saborsku proceduru i njime se u hrvatsko zakonodavstvo prenosi EU Direktiva 2017/1564 od 13. rujna 2017. o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu. Ovim izmjenama će se sva tiskana građa moći učiniti dostupnom u prilagođenom obliku bez plaćanja naknade i odobrenja autora. Građu će moći prilagođavati i davati na uporabu posebno ovlašteni subjekti, organizacije i ustanove čiji će popis biti poslan Europskoj komisiji koja će ga objaviti. Takva građa bit će dostupna samo osobama koje imaju dokaz da ne mogu čitati standardni tisak. Te grupe osoba s invaliditetom su izrijekom navedene u Zakonu.

Korisnici su slijepe osobe i osobe oštećena vid, osobe koje imaju perceptivne smetnje i teškoće u čitanju ili zbog tjelesnog oštećenja ne mogu držati knjigu ili pomicati oči kod čitanja. U Ugovor iz Marakeša donesen je 2013. godine, a stupio je na snagu 30. rujna 2016. nakon što ga je ratificirale 20 zemalja. Europski parlament i Vijeće Europske unije, s ciljem njegove provedbe, donijeli su 13. rujna 2017. Direktivu i Uredbu, dokumente vezane uz usklađivanje autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu te uz prekograničnu razmjenu primjeraka u dostupnom formatu u korist osoba kojima standardni tisak nije čitljiv.
Ugovorom iz Marakeša bi se, kroz iznimke u zakonima o autorskom pravu pri izradi materijala u dostupnim formatima, osobama koje ne čitaju standardni tisak omogućio slobodan pristup znanju i informacijama koji im je sada onemogućen. Njime bi se zaustavila tzv. “glad za knjigom” jer se procjenjuje kako je u svijetu svega 5% od ukupne produkcije knjiga, časopisa, znanja i informacija dostupno osobama koje ne čitaju standardni tisak.

Na skupu su govorili Karen Keninger, ravnateljica Nacionalne knjižnične službe za slijepe i osobe s invaliditeton u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, D.C., SAD, David Hammerstein koji je od 2009. do 2018. godine u ime Svjetske udruge slijepih radio na pregovorima koji su rezultirali donošenjem Ugovora iz Marakeša i Luc Maumet, informacijski stručnjak koji radi u ABC konzorciju (Accessible Book Consortium) pri WIPO-u (World Intellectual Property Organization). Deset je godina bio ravnatelj zvučne i brajeve knjižnice Valentin Haüy u Parizu koja na nacionalnoj razini brine o čitateljskim potrebama osoba kojima standardni tisak nije čitljiv.

Cilj savjetovanja bio je upoznavanje svih sudionika uključenih u proces dostupnosti znanja, informacija i lijepe književnosti osobama koje ne mogu čitati standardni tisak s konkretnom problematikom, teorijom i praksom Ugovora iz Marakeša te uključivanje stručnjaka i korisnika na regionalnoj razini budući da je jedna od glavnih značajki sporazuma prekogranična razmjena dokumenata odnosno građe. Važno je i dobivanje podrške provedbi Ugovora od strane nakladnika te uspostavljanje dijaloga između dionika i dobivanje odgovora na konkretna pitanja o procesu provedbe teorije Ugovora u praksu.

Govoreći o pregovorima koji su prethodili usvajanju Ugovora i procesu donošenja Direktive kojim će se EU uskladiti s Ugovorom prije nego ga ratificira, gospodin Hammerstein je naglasio da su dvije glavne zapreke tijekom pregovora bile pitanje komercijalne dostupnosti jer je osnovno pravilo izdavaštva da se građa koja se može kupiti ne smije umnožavati. Međutim u ovom slučaju se radi o pitanju socijalne pravde jer većina osoba s invaliditetom koje ne mogu koristiti standardni tisak su ujedno i siromašne. Pitanje financijskih naknada za djela koja se daju na korištenje u prilagođenom obliku ostalo je na volju zemljama članicama da odluče hoće li naplaćivati tu naknadu. Njemački i švedski nakladnici su inzistirali da naknada ostane dok je u drugim zemljama među kojima je i Hrvatska neće biti. Međutim, ostaje pitanje troškova prilagodbe.

Istaknuo je da je donošenje sporazuma velika pobjeda ljudskih prava koja su nadvladala pravo intelektualnog vlasništva. Sama kampanja je trajala 10 godina i uspjela je zbog koalicije organizacija osoba s invaliditetom, afričkih, azijskih i zemalja Latinske Amerike.
Hrvatska knjižnica za slijepe ima 3 513 naslova zvučnih knjiga i 2 263 naslova na brailleovom pismu. Aktivnih korisnika je 1 200, a od njih samo 70-ak aktivno koristi Brailleovo pismo.

Accessibility