Okrugli stol o položaju slijepih i slabovidnih osoba u RH

12. lipnja održan je u Hrvatskom saboru Okrugli stol povodom Dana Hrvatskog saveza slijepih i slabovidnih osoba koji se obilježava 16. lipnja. Tema Okruglog stola bila je položaj slijepih i slabovidnih osoba. Okruglim stolom moderirala je saborska zastupnica Ljubica Lukačić dok su se u uvodnom djelu nazočnima obratili Vojin Perić, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih, Marija Ciglar, dopredsjednica Saveza, Zlatko Kuftić, član Upravnog odbora te Andreja Veljača, izvršna direktorica Saveza, koji su tom prilikom ukazali na izazove s kojima se slijepe i slabovidne osobe suočavaju te su istaknuli četiri prioritetna područja – obrazovanje, zapošljavanje, inkluzivni dodatak te podršku za uključivanje u život (nedovoljan broj videćih pratitelja). Također, istaknut je problem nedostatka zdravstvene rehabilitacije.
Na istaknutu problematiku odgovore su dali predstavnici ministarstava za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, rad i mirovinski sustav, znanost i obrazovanje, zdravstvo te kulturu.

U svom izlaganju Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom tijekom diskusije je navela sljedeće: „Povodom obilježavanja Dana hrvatskog saveza slijepih, možemo reći da su slijepe i slabovidne osobe primjer uspješne borbe za svoje mjesto u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima. Na temelju rada Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom postupajući po pritužbama, surađujući s udrugama, uključujući se za inicijative za promociju i zaštitu prava osoba s invaliditetom stekli smo sliku slijepih i slabovidnih osoba koje se aktivno zalažu za svoja prava i nastoje se ostvariti u području obrazovanja, rada, zapošljavanja, samozapošljavanja i poduzetništva.
Nažalost, mnogo slijepih osoba posebice onih u manjim i ruralnim sredinama teže dolaze do takvih prilika pa su posljedično isključene iz svijeta rada, ovise o socijalnim naknadama i na taj su način izložene riziku diskriminacije i siromaštva.
Znamo da su mnoge slijepe osobe frustrirane dugogodišnjom borbom za povećanje doplatka na sljepoću koji se usprkos snažnom i upornom zalaganju Hrvatskog saveza slijepih još uvijek nije ostvario u adekvatnom iznosu posebice nakon što je vezan uz kompleksno pitanje inkluzivnog dodatka.
Na tom području predstoji daljnja borba i zagovaranje u kojoj ćete i dalje imati podršku Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Potrebno je i povećanje broja videćih pratitelja kako bi sve slijepe osobe imale podršku koja im je potrebna za obavljanje aktivnosti svakodnevnog života.
Ratifikacija Marakeškog ugovora i njegova primjena u Hrvatskoj sigurno će doprinijeti boljem pristupu informacijama kao preduvjetu uključivanju u život zajednice na svim razinama i u svim područjima. Slijepe i slabovidne osobe istaknule su se i u području kulturnog i umjetničkog stvaralaštva predanim radom u Dramskom studiju slijepih i slabovidnih Novi život čiji smo rad podržavali, a nastavit ćemo i dalje. Zahvaljujući aktivizmu samih slijepih i slabovidnih osoba i drugi kulturni i umjetnički sadržaji prilagođeni su i učinjeni pristupačnim slijepima.
Vezano uz pritužbe slijepih i slabovidnih osoba Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom spomenula bih postupanja vezana uz ostvarivanje podrške roditeljstvu i ostvarivanje prava na rad sukladno stečenom obrazovanju. Tu se otvorio čitav niz neriješenih pitanja od nepostojanja podrške roditeljstvu osoba s invaliditetom općenito pa tako i slijepih osoba do pitanja odabira obrazovnih smjerova koji će podržavati budući rad. Pitanja odabira zvanja i obrazovnih i studijskih programa i dalje ostaje otvoreno i tu nam predstoji puno rasprave i usuglašavanja kao i pomicanja granica, ali i uvažavanja realnog. Načelo razumne prilagodbe zahtijeva da osoba mora moći obavljati bitne i nužne dijelove radnog mjesta i u tom dijelu je ne može zamijeniti asistent niti se od poslodavca može očekivati da osobu oslobodi izvršavanja te vrste zadataka. Ono što možemo i moramo tražiti je prilagodba načina izvršavanja zadataka pa tako imamo primjere vrlo uspješnih slijepih nastavnika i profesora no teškoće su se pojavile na nižim razinama obrazovanja ili u radu s djecom s poremećajima u ponašanju gdje prepreke koje proizlaze iz oštećenja više dolaze do izražaja i teže ih je moguće umanjiti prilagodbom okoline. U postupanju po tim slučajevima i rješavanju tih i dalje otvorenih pitanja izrazito nam je važna i dragocjena bila suradnja predstavnika udruga i saveza slijepih.
Slijepe i slabovidne osobe danas se ostvaruju u širokom spektru zvanja i zanimanja, a razvoj suvremene tehnologije i obaveza osiguravanja razumne prilagodbe znatno su proširili krug tradicionalnih zanimanja za koja su se nekad obrazovale slijepe i slabovidne. Nažalost kao i za druge kategorije osoba s invaliditetom pa i za opću populaciju obrazovni programi koji se nude i dalje nisu usklađeni s potrebama tržišta rada pa se tako i slijepe i slabovidne osobe i dalje usmjeravaju i obrazuju za zastarjela zanimanja koja ne uzimaju u obzir napredak tehnologije i dosege u borbi za zaštitu prava i nediskriminaciju koja jamči svim osobama s invaliditetom pa tako i slijepim i slabovidnim osobama pravo na razumnu prilagodbu i podršku tijekom obrazovanja i rada kao i prilikom zapošljavanja.
Koristim ovu priliku kako bih pozvala slijepe i slabovidne osobe da još više inzistiraju na ovim svojim pravima i da nam se obrate ukoliko im prava budu prekršena. Kao pozitivne primjere postupanja pravobraniteljice za osobe s invaliditetom istaknula bih uspjeh u zadržavanju radnog mjesta u zboru za slijepu zboristicu kojoj se omogućila prilagodba načina na koji je mogla uvježbavati potrebne napjeve čime se spriječila njezina diskriminacija do koje bi došlo da je se otpustilo jer nije mogla sudjelovati u radu zbora na jednak način kao drugi članovi bez invaliditeta. Također kao jedan od primjera istaknula bih pomoć slijepoj studentici u osiguravanju potrebne podrške videćeg pratitelja kako bi mogla nastaviti sa studijem.
Preporukama i upozorenjima podržavamo uključivanje slijepih učenika u redovne škole i zalažemo se za poboljšanje uvjeta u specijalnim školama i rehabilitacijskim programima.
Također mi se čini posebno važnim za slijepe osobe i osobe s oštećenjima vida potreba za kontinuiranim ukazivanjem na ispunjavanje elemenata informacijske i komunikacijske pristupačnosti, odnosno saznanje da se pristupačnost ne može i ne smije temeljiti samo na uklanjanju fizičkih barijera, nego da je sam opseg pojam pristupačnosti mnogo širi od toga. Npr. više glasovnih najava u sredstvima javnog prijevoza, korištenje tehnoloških naprednih rješenja u prometu (npr. zvučni signali na semaforima koji se uključuju tek prilikom nailaska određene osobe prepoznate putem mobilne aplikacije), razumljive zvučne objave dolazaka i polazaka na autobusnim/željezničkim kolodvorima i trajektnim pristaništima (ističemo pozitivan primjer uređenu pristupačnost i veliki broj vanjskih tatilnih staza i staza vodilja u novoj luci Gaženica – kod Zadra)…
Još jedna tema je pristupačnost mrežnih stranica i aplikacija. Današnji pravni okvir EU, pa time uzročno i RH, se odnosi na sadržaje javnih tijela, međutim treba raditi i na tome da svi sadržaji, uključivši i elektronske sadržaje realnog sektora, budu u pristupačnim formatima. Treba očekivati da će se u budućnosti sadržaj važećih direktiva s javnog proširiti i na realni sektor i za to se treba pripremati.
Zaključno, Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom i Zakon o suzbijanju diskriminacije daje nam brojne alate za unaprjeđenje vlastitog života, a na osobama s invaliditetom, u ovom slučaju slijepim i slabovidnim osobama je da se informiraju o svojim pravima i odvaže na traženje svoje zaštite. U našem uredu i meni osobno u tome ćete uvijek imati snažnu podršku.“

Na skupu su sudjelovali saborski zastupnici, predstavnici saveza i udruga osoba s invaliditetom te drugi predstavnici tijela koji se bave položajem slijepih i slabovidnih osoba.

Accessibility