Warning: Creating default object from empty value in /home/posihr/public_html/plugins/system/screenreader.php on line 59
Stručni skup Saveza edukacijskih rehabilitatora Hrvatske

Warning: strtotime(): It is not safe to rely on the system's timezone settings. You are *required* to use the date.timezone setting or the date_default_timezone_set() function. In case you used any of those methods and you are still getting this warning, you most likely misspelled the timezone identifier. We selected the timezone 'UTC' for now, but please set date.timezone to select your timezone. in /home/posihr/public_html/libraries/joomla/utilities/date.php on line 56

Warning: date(): It is not safe to rely on the system's timezone settings. You are *required* to use the date.timezone setting or the date_default_timezone_set() function. In case you used any of those methods and you are still getting this warning, you most likely misspelled the timezone identifier. We selected the timezone 'UTC' for now, but please set date.timezone to select your timezone. in /home/posihr/public_html/libraries/joomla/utilities/date.php on line 198

Stručni skup Saveza edukacijskih rehabilitatora Hrvatske

Strucni skup 0220. listopada 2016. u Varaždinu je održan stručni skup Saveza edukacijskih rehabilitatora Hrvatske pod nazivom Profesionalna i programska potpora djeci i učenicima s teškoćama. Savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Branka Meić Salie na skupu je održala izlaganje na temu Vizija obrazovanja učenika s teškoćama u razvoju. U svom izlaganju predstavila je preporuke UN-ovog Odbora za prava osobe s invaliditetom Vladi RH kao i Opći komentar Odbora na članak 24. Konvencije koji ponovno podsjeća na obavezu osiguranja inkluzivnog obrazovanja preusmjeravanjem resursa iz diskriminirajućeg segregiranog obrazovanja i provođenjem opsežnih strukturnih promjena u sustavu kroz osiguranje dostatnih financijskih sredstava. Savjetnica pravobraniteljice istaknula je da, kad se govori o obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, u Hrvatskoj još uvijek prevladava integracija odnosno stavljanje učenika u nepripremljeni sustav što traumatizira ne samo djecu s teškoćama nego i nastavnike i druge učenike. Prevladavajući oblik podrške inkluzivnom obrazovanju trenutno je osiguravanje pomagača u nastavi što prebacuje težište s drugih elemenata sustava koje je nužno što prije unaprijediti kako bi se iskustvo učenika s teškoćama u redovnom obrazovnom sustavu poboljšalo. To se u prvom redu odnosi na edukaciju budućih nastavnika za rad sa svom djecom, uključujući i onu s različitim teškoćama,kao i poticanje ravnatelja i nastavnika da traže podršku dostupnu izvan škole: mobilne timove Agencije za odgoj i obrazovanje i centara za odgoj i obrazovanje, udruga i roditelja. Među nastavnicima je i dalje prisutan veliki otpor inkluziji pa čak i neprijateljski stav koji je rezultat izostanka podrške sustava i Ministarstva.

Dejana Bouillet s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu govorila je o važnosti ranog predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu s teškoćama. Posebno se osvrnula na djecu čije teškoće proizlaze iz lošeg socio-ekonomskog statusa i/ili pripadnosti nacionalnim manjinama. Istaknula je kako su istraživanja i praćenje djece pokazala da ona djeca koja su bila uključena u programe ranog odgoja i obrazovanja imaju bolje rezultate u kasnijem tijeku obrazovanja od onih koja nisu. Istovremeno sustav ne prepoznaje važnost ranog odgoja i obrazovanja kao podrške djeci koja su izložena rizicima socijalne isključenosti i doprinos socijalnom, emotivnom i kognitivnom razvoju djece, a ne samo skrb o djeci tijekom radnog vremena roditelja. Rani inkluzivni predškolski odgoj i obrazovanje financijski je isplativiji. Što se ranije djeca uključe, kvalitetniji su njihovi rezultati u daljnjem obrazovanju. Usprkos tome, brojne su strukturne i institucijske neravnopravnosti u pristupu inkluzivnom ranom odgoju i obrazovanju. Prava nisu dobro artikulirana u javno-političkim dokumentima i nedostaje kvalitetan nadzor inkluzivnih politika. Udio djece u dobi od 0-5 godina koja su izložena riziku siromaštva i socijalne isključenosti 2012. je bio 25.9 % u EU, a 32.4 u Hrvatskoj. Udio djece starije od 3 god. koja nisu uključena ni u jedan oblik predškolskog odgoja u 2011. je bio 11 % u EU i 31 % u Hrvatskoj. Razlike u sudjelovanju u programima RiPOO među petogodišnjacima s teškoćama koji imaju kumulativne rizike socijalno-ekonomske i kulturalne bio je 11,9 % za EU i 31,9 za Hrvatsku.
Sporno je i to što je preduvjet za upis u dječje vrtiće taj da su dva roditelja zaposlena, a upravo su djeca nezaposlenih roditelja u većem socio-ekonomskom riziku. Samo 8 od 30 europskih država jamči upis djece mlađe od 3 godine. Tako rano uključivanje nije potrebno, ali bi djecu trebalo uključiti od 3. do 6. godine jer 250 sati obaveznog predškolskog odgoja i obrazovanja nije dovoljno. Djeci s teškoćama u razvoju se ulazak u predškolski odgoj i obrazovanje jako uvjetuje. Nacionalni kurikulum dobro definira pravo djeteta s teškoćama na inkluzivni rani odgoj i obrazovanje, ali Pravilnik o sadržaju i trajanju programa predškolskog odgoja i obrazovanja nije usklađen s Kurikulumom i u njemu se ni ne spominju rizične skupine djece niti kako osigurati da djeca u RiPOO-u dobiju potrebnu podršku. Djeca nisu ravnopravnu u pristupu RiPOO ovisno o mjestu stanovanja, a koliko koja lokalna zajednica ulaže u predškolski odgoj odgoj i obrazovanje nije u korelaciji s proračunom tih zajednica nego ovisi o senzibiliziranosti čelnika.
Među nastavnicima je i dalje prisutan stav da djeca trebaju biti tamo gdje mogu biti (u odvojenim ustanovama), a ne u redovnom sustavu i da nemaju ništa od toga što su stavljena u razred s drugom djecom. Nedostatak podrške za inkluzivno obrazovanje poistovjećuju s lošom kvalitetom samog procesa kao načela. U praksi u kojoj se zapravo stavlja učenika s teškoćama u sustav koji nije pripremljen za njegovo prihvaćanje nastavnici ponavljaju da cijeli razred postaje taoc jednog učenika i da se integracija jednih radi nauštrb drugih. Takvi stavovi izražavaju zabrinjavajuće neprijateljstvo prema djeci s teškoćama u razvoju u redovnim sustavima i pokazuju izuzetno veliki otpor koji njihovim uključivanjem čini se da čak i raste.
Jasmina Frey Škrinjar i Snježana Sekušak Galešev govorile su o profesionalnoj i programskoj potpori za učenike s poremećajem iz spektra autizma i djecu s ADDH poremećajem.
Ono što se smatra najvećom prilagodbom za učenike s autizmom je da sjednu u 1. red što je loše za osobu s PAS-om. Radi se mehanička i generalizirana, tipska prilagodba u kojoj se ne vodi računa o karakteru poremećaja i osobinama djeteta. Prilagodba se ne može izraditi bez procjene za koju nije svejedno koji je stručnjak radi. Škole neće moći i mati 3 vrste edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka ali postoje mobilni timovi i drugi resursi. Istraživanje je pokazalo da je u svim srednjim školama u RH samo 16 djece s autizmom što upućuje na zaključak da ili nisu u redovnim školama ili nisu pod tom dijagnozom. ADDDH i PAS su neurorazvojni poremećaji s biološkom podlogom koji se ne mogu izliječiti nego su dio neurološke različitosti. Ne radi se o bolestima nego o načinu funkcioniranja. Ono što nastavnicima predstavlja najveću teškoću u radu s učenicima su upravo simptomi njihove različitosti.

Veličina fonta

Karta

Pravobraniteljica za 
osobe s invaliditetom


Savska cesta 41/3
10 000 Zagreb, Hrvatska
tel. : 01 6102 170
fax : 01 6177 901
e-mail: ured@posi.hr

ne mrznja