15. siječnja 2010. Hrvatska udruga paraplegičara i teraplegičara organizirala tiskovnu konferenciju pod nazivom Svi smo mi Sandra-samo za nas nikoga nije briga

 Svi_smo_mi_SandraPravobraniteljica je na konferenciji govorila o potrebi osnivanja spinalnog rehabilitacijskog centra u kojem bi na najsuvremenijoj opremi educirani stručnjaci pružali najkvalitetniju medicinsku skrb, ali i psihosocijalnu i profesionalnu rehabilitaciju osobama kojima je ozlijeđena kralježnična moždina. Na konferenciji su govorili i predsjednica HUPT-a Manda Knežević i predsjednik Udruge Spinalne ozljede Zagreb Janko Erlich Zdvorak.


Manda Knežević upoznala je nazočne predstavnike medija s razlozima sazivanja tiskovne konferencije. Osobe s paraplegijom i tetraplegijom na Facebooku su osnovali grupu pod nazivom „Svi smo mi Sandra - samo za nas nikoga nije briga!“. Na taj način izrazili su nezadovoljstvo rehabilitacijom spinalno ozljeđenih u Hrvatskoj koje je još jače izraženo otkad je počela prva akcija prikupljanja novca za rehabilitaciju gospođice Sandre Paović, a posebno uoći spektakla u Areni „Možeš sve“.


Istaknula je da svake godine u Hrvatskoj kralježnicu ozlijedi stotinjak osoba, od čega ih polovica strada u prometu, dok su ostala oštećenja posljedica sportskih ozljeda, ozljeda na radu ili bolesti. Najčešće stradavaju osobe u radno najaktivnijim godinama od 14 do 34 godine. O brzoj, pravodobnoj i kvalitetnoj rehabilitaciji i zbrinjavanju nakon ozljede ovisi i način kako će se stradali snaći i  hoće li kvalitetno živjeti nakon ozljede. Sve osobe sa spinalnom ozljedom u Hrvatskoj znaju što znači manjkava rehabilitacija, a još više koliko je ona nedostatna za stotinjak osoba koliko godišnje nastrada.


Manda Knežević je ponovila kako je potpuno legitimno organizirati humanitarnu akciju za sve ljude, pa tako i za Sandru Paović, ali i istaknula da se taj zajednički potencijal trebalo iskoristiti za dobro i svih drugih ozlijeđenih u Hrvatskoj. Tada se oni ne bi osjećali zapostavljenima.


Kao najveći problem istaknula je nepovezanost medicinskog dijela rehabilitacije sa socijalno-psihološkim i profesionalnim. Nakon otpuštanja iz bolnice ozlijeđeni odlaze svojim kućama, a da im se prethodno nije prilagodila životna i radna sredina niti se njih i članove njihovih obitelji naučilo kako da se uključe u život pod ovako izmijenjenim okolnostima.


Janko Erlich Zdvorak govorio je o nedostacima Specijalne bolnice u Varaždinskim Toplicama koji je trenutno glavni centar u kojem se liječe stradale osobe. Jedan od najvećih problema je što ne postoje uvjeti za multidisciplinarni pristup spinalno ozljeđenima. Evidentan je i nedostatak stručnjaka specijalista koji bi bili upoznati sa specifičnostima zdravstvenog stanja i zahtjevima liječenja spinalno ozljeđenih pacijenata.


U svom obraćanju predstavnicima medija pravobraniteljica je navela kako se Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom od njegova osnivanja 1. srpnja 2008. godine učestalo obraćaju obitelji osoba i djece koji su stradali u različitim nesrećama pri čemu je posljedica bila ozljeda kralježnice. Te osobe daleko od očiju javnosti vode hrabru bitku za oporavak i ponovno uključivanje u život. Ured svjedoči onome na što već godinama upozoravaju liječnici i ostali stručnjaci koji takvim osobama nesebično osiguravaju najbolju moguću razinu skrbi, ali i svi ozlijeđeni koji su nakon takvih nesreća prošli rehabilitaciju u našim specijaliziranim bolnicama: skrb o tako teško ozlijeđenim osobama je daleko od odgovarajuće. Da bi se to promijenilo, Hrvatskoj treba spinalni centar u kojem bi na suvremenoj opremi i uređajima kakvih sada nema radili stručnjaci posebno educirani za izrazito složeno liječenje ljudi koji nakon ozljede kralježnice ovisno o mjestu na kojem je do ozljede došlo gube ne samo mogućnost pokretanja udova nego i bilo kakvog osjeta. Takve ozljede izazivaju brojne zdravstvene komplikacije i iziskuju posebnu cjeloživotnu medicinsku skrb i nakon što je došlo do stabilizacije stanja.

Nesumnjivo je da je takav projekt potreban, opravdan pa i isplativ. Građani Hrvatske kao osiguranici Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje trabaju u svojoj zemlji dobiti najvišu moguću razinu zdravstvene skrbi. To ne bi trebalo biti pitanje solidarnosti i pojedinačnih humanitarnih akcija. Stoga Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom apelira na sustavno rješavanje problema jer najbolje moguće  liječenje i rehabilitacije moraju  biti  dostupni svim građanima Republike Hrvatske neovisno jesu li su osobe iz javnog života ili ne.

Ured smatra da je osiguravanje takve sustavne, specijalizirane skrbi za osobe sa spinalnim ozljedama nužnost, jer je kvalitetna skrb odmah nakon nesreće izuzetno značajna u postizanju što boljeg oporavka, ali je isto tako nužna kontinuirana cjeloživotna skrb koju nije moguće osigurati pojedinačnim akcijama prikupljanja sredstava za rehabilitaciju u inozemstvu. U skladu s tim, Ured će sukladno svojim ovlastima mjerodavnom ministarstvu uputiti preporuku da u suradnji s udrugama osoba s invaliditetom iznađe način na koji će se osobama s ozljedom kralježnice na jednom mjestu pružati najviša razina medicinske skrbi sukladno UN-ovoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom koja u članku 25. kaže da „države stranke priznaju pravo osobama s invaliditetom na uživanje najviših ostvarivih zdravstvenih standarda bez diskriminacije na osnovi invaliditeta“.

 

Veličina fonta

Karta

Pravobraniteljica za 
osobe s invaliditetom


Savska cesta 41/3
10 000 Zagreb, Hrvatska
tel. : 01 6102 170
fax : 01 6177 901
e-mail: ured@posi.hr

Kada i kako se obratiti pravobraniteljici

ne mrznja